dr Jelena Popović
Psihijatar
Gojaznost predstavlja jedan od rastućih zdravstvenih problema kod nas i u svetu. Gojaznost je hronična bolest koja se ispoljava prekomernim nakupljanjem masti u organizmu i znatnim povećanjem telesne mase. Sve preko 10% i više od idealne mase označava se kao gojaznost. Osobe se smatraju gojaznim kada njihov BMI prekorači 30 kg/m².
DSM-5 klasifikacija ne definiše samu gojaznost kao mentalni poremećaj, ali ona može biti povezana sa određenim poremećajima ishrane (BED – Binge Eating Disorder, Bulimia nervosa) ili posledicama psihičkih faktora koji utiču na način ishrane i telesnu težinu (depresija, anksioznost, nisko samopouzdanje, poremećaj kontrole impulsa, stres – emocionalno jedenje).
Gojaznost nije drugačija od ostalih hroničnih progresivnih bolesti – diskontinuitet u lečenju vodi u pogoršanje bolesti!
Gojaznost je razvojnog psihološkog porekla ili je stečena tokom života usled metaboličkih i zdravstvenih problema, kao i određene farmakoterapije. Psihološka osnova gojaznosti je uvek ista. Predstavlja obrazac ponašanja stečen u detinjstvu koji može biti adaptivnog porekla; konzumiranje hrane bilo je način da se osoba uteši, smanji anksioznost, nemir i strah kada je uteha roditelja izostala. Kasnije u životu, za iste te emocionalne stimuluse, osoba koristi isto ponašanje.
Čovek se konzumiranjem hrane kao utehe vraća na oralnu fazu razvoja u kojoj je u majčinom naručju bio najsigurniji, te na takav način ponovo sebi obezbeđuje utehu i sigurnost jer tokom odrastanja nije stekao zrele mehanizme za to. Hrana postaje supstanca kojom osoba reguliše neprijatna osećanja.
Fiziološka glad regulisana je centrom za glad u hipotalamusu, gde nakon obroka prestaje osećaj gladi. Emocionalna glad regulisana je potpuno drugim mehanizmima i centrima; kada mozak traži hranu, to je regulisano limbičkim sistemom – delovima mozga koji su zaduženi za nagradu i dopamin. To zapravo predstavlja jedan zavisnički mehanizam. Prekomerna gojaznost, nažalost, jeste jedan vid bolesti zavisnosti, samo što, za razliku od ostalih, u ovom slučaju ne možemo isključiti supstrat zavisnosti jer čoveku ne možemo ukinuti hranu.
Gojaznost takođe, i u vizuelno-tehničkom smislu, služi kao štit od prilaska i kontakta drugih ljudi. Prvo, vizuelno-estetski gledano, gojazni ljudi u današnje vreme često ne pripadaju krugu vizuelno atraktivnih, te na takav način nesvesno smanjuju mogućnost da će drugi biti zainteresovani za njih, da im mogu prići i možda ih povrediti. To implicira da imaju strah od kontakta i bliskosti, te da su kroz odnose sa bliskim odraslima tokom svog rasta i razvoja shvatili da je bliskost opasna. Tehnički gledano, telesna masa i masne naslage ih štite tako što im je fizički teže prići blizu.
Važno je napomenuti da su ovi pacijenti jako osetljivi, sa vrlo izraženom crtom straha od odbacivanja, uz često katastrofične reakcije u tim situacijama. Prisutne su intenzivne promene raspoloženja (variraju na dnevnom, višednevnom, pa sve do mesečnog nivoa, bez objektivnih životnih situacija i okolnosti). Impulsivnost je takođe prisutna – trenutno emotivno reaguju bez promišljanja i kontrole.
Prejedanje i prekomerna gojaznost predstavljaju jedan vid parasuicidalnog ponašanja i samopovređivanja. Ovi pacijenti su hiperadaptirani u komunikaciji i kontaktu, ali unutar sebe vrlo fragilni i nežni. Prati ih snažno osećanje inferiornosti i praznine.
Literatura: